Dorucak-junjeci filet i dva jaja

 Jos od ranog djetinstva ovo je moj omiljeni dorucak...a uz sve to ima jedna lijepa istinita prica.

Godine gospodnje 1962 sam krenula u prvi razred,1a razred OS"Marjan"-uciteljica,najbolja na svitu,Divna Cinotti...kako se nikad nisam mogla pohvalit visinom,onako niska,basetna...kako bi rekla moja baka...dobila sam pocasno mjesto u razredu,klupa odmah do uciteljicine..to mi je cijeli zivot ostalo omiljeno mjesto,pa sam i u gimnaziji sjedila na istoj poziciji--Roditelji su mi radili a brigu oko mog odlaska u skolu preuzela je moja baka.Baka Ivka,iz plemena Mamica iz saseoka kraj Ogorja,radila je u onoj staroj predratnoj Jugi kod najbogatijih splitskih familija,ka kuvarica..i bila je trazena i cjenjena,a poslin rata do 1961 godine radila je na Pjaci..kuhinja hotela Central!To je mama mog oca,i naravno udala se u Splitu..Vrijedna i mila je bila moja baka,jos ona zivi,jer ja je se eto svaki dan sjetim...a pruzila mi je toliko ljubavi i paznje,pa sam kroz cijeli dosadasnji zivot crpila optimizam i snagu iz te nicim uvjetovane ljubavi!
Dakle ta moja baka Ivka je duboko vjerovala da je hrana ,dobra,domaca i krepka,a pogotovo riba i meso ono sto ce nas osnazit i zastitit od svih bolestina.
Gdje je sad tu prica...evo je ...mozda je neko od Vas isto to dozivio,dakle kad sam krenula u skolu,moja baka je smatrala da je to jako naporno provest u skoli nekoliko sati a nepojest nesto kuhano..iz tog razloga je izvadila svoje gamele,/to su vam one posude sto se slazu jedna na drugu i sluze za prenosenje jela!/i svaki dan osim petka mi je u njih spremala 2 snicela u tocu,bilo teletina bilo junjetina,2 jaja kuvana ili naoko,ili mjesana kako bi ja tila
i jednu gamelu salate il leso blitve i sl,
Malo kruva u kuhinjsku krpu i u one ,ako se sicate boce od narancade,one narancade crvenonarancaste,e u to pollitarsku bocu bi mi ulila ,a sto drugo nego bevandu,crnu ...jer to je dobro za krv i nece mi spiza naskodit!
Slozila bi ona i bili podmetac,sa rikamima okolo...i kad bi zazvonilo za veliki odmor,ja bih slozila knjige,rasprostrla bijeli podmerac,uzela gamele i pribor za jelo,i lipo marendala,i na kraju bi se napila iz boce od narancade...tako je to s mojon marendon i narancadom islo jedno vrime,al jednog dana je moja uciteljica za vrime odmora ostala u razredu i nemalo se iznenadila kolicinom moje marende/to je bas i nije prevec zasmetalo/,al kad je osjetila iz moje male boce od narancade da pijen bevandu nije mogla doc sebi..Pita mene moja uciteljica,zlato ko ti ja da to pit,a ja ponosno kazem,bogme uciteljice sve mi je ovo spremila moja baka..nije moja uciteljica vikala,nikako,vec je poslije skole otisla samnom kuci,i tamo nesto potiho razgovarala s mojon bakom...e od tog dana,marenda je ostala la za pice sam dobivala limunadu...

A kuci sam cula baku kako s prijateljicama prica,a one i ona se cude kako to da se u skoli nemoze popit malo bevande,kad se zna da je lagana bevanda cista likarija...Ajme ljudi lipih uspomena..a ima ih...bako moja,uciteljice moja draga,presle ste gore u vjecnost al zivite u meni,osjecam Vas ja tu,pokraj mene...


Voli Vas Silvana! Silvana, with Love!