Eto svi imaju nesto reci o odluci naseg Premijera da da neopozivu ostavku!
Koliko mogu iscitati iz tiskovine vecina likuje,drago im je ustvari sto nas Ivo odlazi,imam osjecaj da su mnogi sad docekali trenutak da ga razapnu!
Nek prodje jos koji sat toliko loseg ce biti izneseno da ce vecina i zaboravit/kako to vec bive/sve ono dobro i lijepo sto nam je donio period kad je na celu vlade bio Dr.Ivo sanader.
Meni kao vec ostarjeloj domacici je tesko,zalosna sam..ja osobno sam osjecala sigurnost kad bi govorio nas premijer,priznajem ,njegov sam glasac..za mene je on jedini pravi politicar,gospodin,covijek od rijeci,obiteljski covjek ..jednom rijecju sve ono sto volim i zelim kod covjeka vidjeti pogotovo covjeka koji ce voditi nasu vladu.
istina je,povijest nas uci,da se bez svakog od nas moze,al ovo ako nista drugo se i ne promijeni,u sto iskreno sumnjam,je donjelo osjecaj nemira i tuge u srca nas obinih gradjana.
nek novinari pisu sta ih volja,nek samo kude i pokopajuja jednostavno moram reci Vjerujem ti Ivo i znam ma sto ucinio da radis iz ljubavi za Domovinu i sve njene gradjane.
Evo i kratke biografije Dr.Ive Sanadera
Rodio se 8.lipnja 1953 godine u
religioznoj radničkoj obitelji s troje braće i sestrom u Plinarskoj ulici.
Imovinski skormna obitelj Sanaderovih nije si mogla priuštiti školovanje četiri dijeteta te je stoga Ivina majka zamolila rektora splitske Nadbiskupske klasične gimnazije da primi Ivu na školovanje.
ruženu priliku Ivo je iskoristio i iskazao se kao odličan učenik.
Po svršetku gimnazijskog školovnja odlazi u Rim na studij filozofije.
No, ubrzo uviđa kako mu se tamo baš i ne sviđa te se vraća u Split. Nakon povratka u rodni Split upoznaje svoju buduću suprugu Mirjanu s kojom će se 1978. i vjenčati. Nakon vjenčanja mladi bračni bar odlazi u Innsbruck (Austrija) na studij.
Mirjana upisuje studij arheologije, a Ivo komparativnu književnost i romanistiku.
Društvo im pravi i Ivin mlađi brat Miro koji također živi i stuidra u Innsbrucku. Budući hrvatski premijer diplomirati će 1982. na temu
Nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha.
Nakon završetka studija bračni par Sanader vraća se u Hrvatsku.
Po povratku Ivo prvi posao pronalazi u marketinškom odjelu Dalmacijaturista.
No, tu nije ostao zadugo. Pronalazi novo radno mjesto u nakladničkoj tvrtki Logos gdje se zapošljava na radnom mjestu programskogu urednika 1983. Pet godina kasnije (1988.) postaje glavni i odgovorni urednik Logosa. U to vrijeme radi na uređivanju časopisa Mogućnosti. Karijeru u nakladničkoj kući prekida iznenadni otkaz (istovremeno otkaz dobiva i njegova supruga). Na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zadru otvara se slobodno radno mjesto za koje mu i njegov bivši mentor sa sveučilišta u Innsbrucku, Zoran Konstantinović, daje preporuku. Ali Sanader se odlučuje sa suprugom otići u Austriju. U Austriji osniva dvije privatne tvrtke. Odlaskom u Austriju ne gubi veze s domovinom. Naprotiv, surađuje s magazinom Start koji je u to doba bio veoma popularan. Start je, između ostalog, objaviljivao i vrlo popularne fotografije pin-up djevojaka. Sanader je tada bio uposlen u agenciji Meyer Press s kojom je Start dogovorio nabavke materijala. Jedan od urednika Starta Mladen Pleše o Sanaderovom tadašnjem radu kaže: "On je bio vrlo profesionalan, sve je uvijek stizalo na vrijeme, a u agenciji je uživao jako dobar status, svi su mu se uvijek obraćali s 'herr doktor'." Pred kraj osamdesetih u Austriji osniva ogranak HDZ-a, te ostvaruje prve kontakte s Franjom Tuđmanom.
U Split se vraća u praskozorje Domovinskog rata. Po povratku u rodni grad od splitskog gradonačelnika Onesnina Cvitana zatražuje razgovor nakon kojeg Cvitan konstatira da Sanader ima "odgovarajući strukturu i reference" za rad na mjestu intendanta Hrvatskog narodnog kazališta (HNK). Dolaskom na mjesto intendanta sve je češće i u medijima. U razgovoru za tjednik Danas objašnjava kako on doživljava ono što se u to vrijeme naizvalo "kroatizacijom repertoara". Kazuje da je njegova programska politika da se se ide "u pravcu zdravijeg, slobodnijeg mischunga hrvatskih i stranih djela zato što u prošlim, represivnim vremenima djela hrvatskih autora često nisu mogla biti u prilici da se odmjeravaju s onim europskim i svjetskim".
S mjesta intendanta splitskog HNK Sanader odlazi u kolovozu 1992. (nakon što je izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Sabora) na mjesto ministra znanosti, tehnologije i informatike na kojem ostaje do siječnja 1993. No, unatoč svojoj funkciji bavi se uglavnom pregovorima s međunarodnim mirovnim posrednicima. Ministarsko mjesto zamjenjuje funkcijom zamjenika ministra vanjskih poslova što je bila svojevrsna nagrada za dotadašnji rad. Na novom radnom mjestu najveći uspjeh bilježi u trenu kada uspijeva dogovoriti ukidanje viza za hrvatske državljane koji putuju u Grčku. Svoj vrhunac u pregovaračkom poslu pokazao je u Vlaku slobode kada je nagovorio Damira Zorića, Matu Meštrovića i Nikolu Grabića da istupe iz HSLS-a i pristupe HDZ-u.
Krajem studenog 1995. postaje predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske i glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS), a nakon što je Hrvoje Šarinić razriješen te dužnosti na vlastiti zahtjev. U siječnju 1996. postaje član Zajedničkog vijeća za suradnju između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine. Nešto kasnije Šarinić se vraća, a Sanader je smjenjen s te dužnosti (studeni 1996.) i vraćen u Ministarstvo vanjskih poslova na staro radno mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova. Na novom/starom radnom mjestu marljivo radi na uspostavi izraelsko-hrvatskih iznosa. Vrhunac tih napora susret je s izraelskim zamjenikom ministar vanjskih poslova Eytanom Bentsurom u Budimpešti (1997.), nakon čega su uspotavljeni diplomatski odnosi između Hrvatske i Izraela. Naredne godine (1998.) postaje članom Državnog odbora za pripremu dolaska pape Ivana Pavla II. Angažirao se i u akciji postavljanja spomenika Marku Maruliću na istoimenom zagrebačkom trgu. Za taj je trud nagrađen priznanjem Kluba drevnih Zagrepčana i Zlatnim grbom grada Splita.
Na 5. Općem saboru HDZ-a izabran je za predsjednika stranke nasljedivši na tom mjestu Franju Tuđmana (do tada je unutar stranke obnašao dužnost člana Predsjedništva HDZ-a i međunarodnog tajnika stranke). Odgovarajući na prijedloge koji su se čuli na stranačkom saboru kako bi se HDZ trebao ispričati biračima izjavio je da bi se HDZ trebao "ispričati članovima koji su ostali u HDZ-u i dr Tuđmanu zato što zastupnici HDZ-a nisu napustili sabornicu na svečanoj konstituirajućoj sjednici kada nije odana počast prvom hrvatskom predsjedniku." Na istom saboru izjavio je kako bi "u Hrvatskoj bilo premalo zatvora da smo se mi 1990. ponašali kao današnja koalicija." Dolaskom na čelo HDZ-a uporno radi na modernizaciji i jačanju stranke što na izborima 23. studenog 2003. rezultira pobjedom HDZ-a i donosi Sanaderu mjesto hrvatskog premijera. Na narednim parlamentarnim izborima (2007.) osvaja svoj drugi premijerski mandat. Iste godine odlikovan je medaljom Slobodne države Bavarske (Bayerischer Verdienstorden). Godinu dana kasnije (2008.) odlikovan je jednim od najvećih odlikovanja hrvatske države Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom.
Oženjen je svojom ljubavlju iz gimnazijskih dana Mirjanom s kojom ima dvije kćerke. Supruga radi na Odjelu za arehologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na radnom mjestu predavača. Jedan brat Ive Sanadera je svećenik, a drugi je prosvjetni radnik dok je sestra redovnica. Zanimljivo je spomenuti kako je Sanaderova baka sestra Ante Topića Mimare. Objavio je i dvije knjige: I ružičasto je crno, te Fenomen parfema. U suradnji s Antom Stamaćem sastavio je antologiju hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času, koja je kasnije prevedena na desetak jezika. Član je Društva hrvatskih književnika i hrvatskog centra PEN kluba.
Posve nenadano 1. srpnja 2009. sazvao je tiskovnu konferenciju na kojoj je objavio daje ostavku "zbog osobnih razloga" na mjesto predsjednika stranke kao i predsjednika vlade.
