Ja sam ambiciozna djevojka i volim izazove. Kao takva ponekad se uhvatim u koštac sa stvarima koje su malo previše za mene, a ponekad mi je naprosto loš dan i od velikih planova ne ostvari se ništa. Rekao bi narod: "Tresla se brda, rodio se miš".
Bilo je nedjeljno jutro ni po čem posebno osim što se ipak nazirala mogućnost sunca. Ova posljednja meteorološka pojava je rijetkost u zadnje vrijeme što mogu potvrditi svi stanovnici našeg malog grada (Zagreba). Bilo bi dobro iskoristiti ovaj neradni i k tome još djelomično sunčan dan i za nešto konkretno, na primjer za
FBI rukavice.
Ako se neko pita što su to
Fbi rukavice evo i odgovora!
To je još jedna kulinarska igrica koju je osmislila
mamajac s bloga
Cooks and Bakes. Cilj igrice je odabrati s određenog kulinarskog bloga jedan recept, napraviti ga (skuhati, ispeći, zamijesiti ili što već) te prezentirati svoje djelo u slici i riječi. Ovaj mjesec je to Ana-Marijin prekrasni blog
Da mi je nešto slatko. Ovo je prva runda, a više o pravilima i samoj igri možete saznati
ovdje.
Recept za ovu igru sam odabrala već odavno i jedva sam čekala baciti se na posao. Odabrani recept je bio
Macarons (rekla sam vam već na početku da sam ambiciozna i volim izazov). Ovaj recept je za mene u svakom smislu izazov jer s beze, puslicama, orešnicama i srodnicima na bazi bjelanjaka do sad nisam imala nikakvog uspjeha.
Ovi kolačići su toliko divini i mene su (kao pravu ovisnicu o šarenilu) očarali na prvu, a Ana-Marijin recept je tako jednostavno i jasno napisan da nisam ni na trenutak posumnjala u uspjeh cijelog projekta.
Počelo je dobro, blaniširaju se bademi, miksaju se jajca, dodaje se šećer i na samom kraju boja. Smjesu u slastičarsku vrećicu i na posao.
Na pola puta sam shvatila da mi dvije pripremljene tepsije neće biti dosta pa sam morala posegnuti za trećom i u tom trenutku je sve krenulo nizbrdo!
Dok sam ponosna na učinjeno posezala za trećom tepsijom povukla sam nehotično i svoju omiljenu vatrostalnu posudu koja je se slomila na tisuću dijelova i eto stakla po cijeloj kuhinji. Totalno sr*nje, imam još gomilu neiskorištene smjese, stakla na sve strane, a i sunce već lagano zalazi (oko 14 h). Brzinski posaugam kuhinju i vračam se macaronsima, kad imam što i vidjeti!
Dio macaronsa se počeo razlijevati i gubiti onaj krasni okrugli oblik. Nekako sam se izborila s njima, ištrcala ostatak smjese na treću tepsiju (pazite tu sam sad već na rubu živaca) i gurnula prvu turu u pećnicu. Bacim pogled nakon deset minuta kad ono još jedan šok
roza tura macaronsa je popucala, puna je nekih mjehura i malo je zagorjela.
Optimizam me napušta, najradije bi sve hitila kroz prozor. Al kaj se more, primjenjujem metodu "nađi prvog krivca", a to je kao i obično (kad mi nešto ne uspije) moja plinska pećnica, smanjujem vatru i stavljam plavu turu. Po fotkama vidite da je ova ispala još gora. Treća zelena tura se raspala do te mjere da više nisam imala snage ni fotkati već sam je zajedno s papirom za pečenje bacila u koš. Ostale sam ipak ostavila da se ohlade, a ja sam zapalila 5 cigareta odjednom ne bi li od nikotinskog šoka zaboravila sve.
U među vremenu sam izmiješala čokoladnu kremu za spajanje (u mojoj kući se hrana ne baca pa sam macaronse morala dovršiti kakvi god bili). Skuhala sam i ručak na brzinu i nakon toga pospajala kolačiće s još relativno rijetkom kremom. Više ih nisam mogla gledati. Naravno u ovom trenutku sunca više nije bilo pa sam fotkala ovaj "savršeni" gotov proizvod pod umjetnom rasvjetom
.
Dragom su se ipak svidjeli macarons i u ovom mom ekspresionističkom obliku, a neki dan ih je dokrajčila škvadra na poslu tako da ipak cijeli projekt nije totalni promašaj. Nisam 100% sigurna u čemu sam pogriješila. U receptu piše da smjesu treba dobro izmiješati, mislim da sam ja to shvatila predoslovno i previše je izmiješala jer je bila skoro tekuća. Apeliram na vas da mi udijelite kakav savjet i bilježim se Ana-Mariji na tečaj izrade macaronsa kad se odluči unovčiti svoj talent.
Ne odustajem ja od ovog recepta i sigurno ću pokušati opet, ali meni je ovo kao i s vožnjom nakon automobilske nesreće, treba mi malo vremena da se oslobodim straha. Tako da ih planiram opet praviti za slijedeći Božić.
Pošto na blogu
Da mi je nešto slatko ima gomila recepata koje sam planirala isprobati, a nisam htjela da ovaj post ostane samo na neuspjehu odlučila sam igrati na ziher i napraviti još
Lagano slane čokoladne kekse.
Ovaj recept je jednostavan, relativno brz za pripremu, a rezultat su savršeni čokoladni keksići.
SASTOJCI
140 g brašna (pola glatkog, pola za prhka tijesta, ja sam koristila samo glatko)
35 g kakaa u prahu
1/2 žličice sode bikarbone
1/2 žličice soli
150 g maslaca
80 g smeđeg šećera
30 g običnog šećera
1 vanilin šećer
140 g čokolade za kuhanje sitno narezane
prozirna folija
POSTUPAK
- Prosijte zajedno obje vrste brašna, kako, sodu bikarbonu i sol.
- U drugoj posudu pjenasto izmiješajte maslac (sobne temperature) te mu dodajte obje vrste šećera i vanilin šećer. Nastavite miješati dok se sastojci ne povežu.
- Smjesi od maslaca dodajte smjesu s brašnom, dodajte nasjeckanu čokoladu te ručno miješajte da se sve poveže. Ne treba pretjerivati u ovom koraku.
- Razdjelite smjesu na dva dijela, prebacite prvi dio na prozirnu foliju i formirajte ga u kobasicu (promjera cca 4 cm). U ovom trenutku je smjesa još dosta sipka no to vas ne treba zabrinjavati.
- Zamotajte kobasicu s folijom i odložite je u frižider na 3 sata. Ponovite postupak s preostalom polovicom tijesta. Ja sam tijesto držala oko 1,5 h u frižideru i rezalo se jako lijepo no mislim da i ovo ovisi o snazi frižidera odn. temperaturi na kojoj ga držite. U mom je jako hladno! :)
- Režite svaku kobasicu na kolutiće debljine 1,5 cm stavite na tepsiju obloženu papirom za pečenje. Ana-Marija piše da ih treba peći 12 minuta u pećnici ugrijanoj na 160 stupnjeva. Mislim da je ovo vrijem pečenja ovisno o pćenici tako da ću ih ja slijedeći put peći malo krače oko 10 min. :)
- Pustite kolače da se dobro ohlade prije nego ih maknete s tepsije i uživajte u najfinijim čoko-keksima ikad! :)
